Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

REZON: Srpska buržoaska revolucija

25.05.2025. 11:03 11:06
Piše:
Izvor:
Dnevnik/ Milorad Bojović
bojovic
Foto: Privatna arhiva

Zahtevanje vanrednih izbora je diverzija, koja treba da stvori uslove za masovne demonstracije.

Postoje četiri načina da se ubije demokratija. Jedan je diktatorski, kad neko silom prigrabi svu vlast i zabrani sprovođenje izbora. Drugi je kad oligarhija, novcem, ili zakulisnim radnjama bira vladu prema svojim interesima, a ne prema interesima građana. Treći je kad lažna ili stvarna aristokratija, postizbornom kobinatorikom relativizuje pravo naroda da na izborima bira svoju vladu. Četvrti je kombinacija prethodna dva i dolazi u vidu lažne superdemokratije, koja se ostvaruje revolucijom. Njime se pravo građana da na izborima biraju svoju vladu ukida kroz navodnu borbu za unapređenje demokratije. Drugi i treći metod bili su na snazi od 5. oktobra 2000. sve do 2012. godine. Četvrti je na delu od 1. novembra prošle godine.

Opozicija i njoj naklonjeni građani organizuju zborove građana, zato što ne mogu da pobede na izborima, pa kroz zborove pokušavaju da legitimizuju vladavinu manjine. Ni na jedan zbor se ne pozivaju svi građani, već samo istomišljenici.

Organizatori zborova znaju da ne mogu da ne mogu na taj način da suspenduju legitimno izabranu vlast. Njihov krajnji cilj jeste da  stvore utisak kako su građani prešli na njihovu stranu. Ne traže oni izbore zato što su brojevi pokazali da imaju dovoljno glasova za pobedu. 

Ideja vanrednih izbora obrađena je u udžbenicima za nenasilnu revoluciju. Kroz blokade, marševe, proteste i zborove, stvoriš opsenu da te podržava veliki broj ljudi. A izbore zahtevaš i tvrdiš da ih prihvataš i pod „neprihvatljivim” uslovima, samo da bi mogao da tvrdiš da su bili festival lopovluka. I, da bi dobio novi izgovor za nove velike demonstracije. I za realizaciju prvobitnog plana, s kojim si krenuo u proteste i blokade - prisilnog preuizimanja vlasti na ulici. 

Niko od opozicionara, niti studenata ne ume da objasni kako može da se ukrade milion glasova. Nedavno sam sreo jednog njihovog funkcinera, kog znam odavno, i zamolio ga da mi oda tajnu kako se može ukrasti tako veliki broj glasova, da bih mogao da registrujem politički pokret. Umesto argumenata, pokušao je da me fascinira sa par kafanskih fazona. Neko krade na kartama, neko na olovci.

Zahtevanje vanrednih izbora je diverzija, koja treba da stvori uslove za masovne demonstracije. Nadaju se da na taj način može doći do mutacije ravnoteže moći. Ali, isključivost nije pošten arbitar. Niti je neutaživa žudnja za moći najadekvatniji program koji može da prihvati većina birača. Dve trećine građana Srbije živelo je na granici siromaštva do 2012. godine. I teško im je objasniti da je politika koja im je podigla životni standard loša. A još teže ih je ubediti da podrže ambicije onih koji žele da politiku resetuju na stara podešavanja pre 2012. godine. 

Studente treba podsetiti da su obrazovanje uništile stranke koje im se nude kao strateški partneri, pokušavajući da se iz prikrajka ogrebu o benefite njihove pobune. Partnerstvo sa onima koji su 5. oktobra stvorili parazitski sistem koji današnjoj mladosti oduzima šansu za rad, nije logično. I nije razumno. Studenti moraju da znaju da je opozicija stvorila nakaradnu obrazovnu hobotnicu koja štancuje diplome koje su same sebi dovoljne. Uništavanjem privrede uništeno je tržište i potreba za proizvodnim diplomama. Sve vlade, koje je vodila današnja opozicija, njima bliski rektori i dekani, predano su radili na stvaranju sistema koji studente i njihove roditelje vidi kao bankomat iz kog treba da izvlače novac za zadržavanje svojih privilegija. Sa zatvaranjem fabrika prestala je potreba za ogromnim brojem pravnika i ekonomista, koje školujemo. A pored toga, uveden je i niz novih, tržišno suvišnih smerova, ali i privatni fakulteti. U nadi da će se domoći državne službe, mnogi su završavali menadžerske ili fakultete društvenih i organizacionih nauka. Novinarstvo i odnosi s javnošću nudili su se kao zanimanja budućnosti. Onda su došle društvene mreže, veštačka inteligencija, i mnoge redakcije su, umesto da primaju nove ljude, otpuštale i postojeći novinarski kadar. 

Gde da se zaposle hiljade novinara i pi-ar menadžera koji su se iškolovali od 5. oktobra? Gde da se obezbedi posao za toliko duvača, gudača, pijanista, perkusionista, operskih pevača, glumaca? To su nasledna zanimanja u svim teatrima u Srbiji, i dok neko ne ode u pezniju, nema mesta za nova zaposlenja. Srpska pozorišta su leglo nepotizma. Isto kao i fakulteti. Od oca je ostanulo sinu. Majke, tetke, ili strica. Svejedno. Gde da se zaposli toliko učitelja i nastavnika? Gde da se zaposle toliki filozofi, sociolozi, istoričari? Studenti su iskorišćeni da budu nosioci revolucije koja će uspostaviti društvo koje će još više odgovarati potrebama privilegovanih klasa. Da umesto vladavine naroda uvedu vladavinu akademske buržoazije, u kojoj su obični ljudi marginalizovana klasa, bez prava na odlučivanje.

Piše: Milorad Bojović. Autor je stručnjak za odnose s javnošću.

Izvor:
Dnevnik/ Milorad Bojović
Piše:
Pošaljite komentar