KREDITNI REJTING GRAĐANIMA NAJVEĆA PREPREKA ZA ZADUŽIVANJE Lakše dobiti bankarski zajam u Americi i EU nego u Srbiji
Kada se neko odluči da podigne kredit, najčešće mu pada na pamet kako će sve otplatiti, koliko će iznositi rata i koja je kamata na određeni iznos.
Međutim, kad ode u banku, susretne se sa najvećim kerberom srpskog bankarstva − kreditnim rejtingom. A on je, pokazala je uporedna analiza, najveća prepreka za kreditno zaduživanje, čak i ako kao ulog položite levi bubreg i taštinu garsonjeru.
Zamislimo sledeću situaciju: imate prosečnu platu u Srbiji, uz dodatni prihod po ugovoru o delu – koji je redovan, ali varira jer zavisi od broja sati i obima posla. Nekada ste imali stambeni kredit, koji ste otplatićivali uredno, da biste ga u jednom trenutku otplatili prevremeno, a trenutno od kredita imate samo kreditnu karticu, iskorišćenu do tri četvrtine, ali s malim iznosom limita.
Da li imate razloga da strahujete od negativnog odgovora banke? O, i te kako!
Banke u Srbiji, iako je većina stranog porekla, kreditnu sposobnost računaju po socijalističkom sistemu, „štiteći“ vaš ekonomski status umesto vas. Tako je vaša kreditna sposobnost ograničena formalnostima. Banke u obzir uzimaju samo vašu stalnu platu, i to pod uslovom da ste prijavljeni u određenoj firmi najmanje 12 meseci.
Prihod po ugovoru o delu i ostali ugovori, iako za njih plaćate prinadležnosti, ne ulaze u ovaj skor. Ne pomaže vam ni istorija stambenog kredita: iako bez ijednog zakašnjenja i čak prevremeno otplaćena, neće imati nikakvu težinu u kreditnoj proceni. Jedino što se prati jeste koliki vam je trenutni dug – na primer, koliki iznos koristite sa kreditne kartice. Ako je iskorišćenost visoka, to dodatno obara izglede.
Banke u Srbiji, iako je većina stranog porekla, kreditnu sposobnost računaju po socijalističkom sistemu
Banke ne gledaju navike u plaćanju i sredstva prinudne otplate, već strogo formalne parametre: tip ugovora, prijavu i visinu zvaničnih primanja. U tom kontekstu, vi ste „rizičan“ klijent – iako ste u stvarnosti finansijski uredni i odgovorni. U suštini, banke gledaju da li korisnik u matematičkom smislu ima prostora za novu ratu, bez obzira na njegovu istoriju ili finansijsku disciplinu.
Refinansiranje dugova u Srbiji postoji kao opcija, ali je često formalno, ne isplati se zbog novih troškova (obrade, osiguranja, ugovora), a banke retko nude znatno bolje uslove od postojećih. Na refinansiranje se uglavnom odlučuju klijenti iz javnog sektora ili oni koji žele da spoje više kredita u jedan.
Šta bi bilo da radite van Srbije?
U Sjedinjenim Američkim Državama vaš profil bi izgledao mnogo bolje. Američki sistem vrednuje istoriju otplate: uredno zatvoren stambeni kredit i redovna upotreba kreditne kartice (bez kašnjenja) bili bi ključni plusevi. Prihodi po ugovoru o delu i ostali prihodi računaju se kao legitimni, ako se evidentiraju u poreskim prijavama. Nije važno kakav je oblik ugovora – važno je da otplaćujete obaveze na vreme. Sve to bi vam omogućilo FICO rejting u opsegu „dobar“ do „vrlo dobar“ (700–750), što znači da biste mogli da dobijete nove kredite, refinansirate stare po boljim uslovima ili dobijete kreditnu karticu s nižom kamatom. U SAD, sistem vas vidi kao pouzdanog korisnika kredita, čak i ako prihod nije „tradicionalan“.
Honorarci nevidljivi
Honorarni radnici, ugovorci po delu, konsultanti, kao i oni koji primaju prihode iz inostranstva, uglavnom su nevidljivi za bankarski sistem. Ista je stvar i sa stanodavcima: čak i ako imate ugovor o izdavanju, to vam neće pomoći za dobijanje kredita. Ni istorija uredne otplate prethodnog kredita – čak i ako je reč o stambenom kreditu koji je otplaćen prevremeno i bez ijedne zakašnjene rate – ne utiče pozitivno na odluku banke. Ono što se prati jeste zaduženost po kreditnim karticama ili drugim aktivnim obavezama, koja ne sme preći određeni procenat u odnosu na mesečna primanja.
U Evropskoj uniji situacija je mešavina američkog i srpskog modela, ali sa znatno većom fleksibilnošću. Svaka država ima svoj sistem – na primer, u Nemačkoj postoji centralni registar (SCHUFA) koji beleži sve vrste zaduživanja, čak i ugovore o mobilnim telefonima ili rate za kupovinu tehnike. U Francuskoj i Holandiji banke uzimaju u obzir stabilnost primanja, ali ne diskvalifikuju honorarce i frilensere ukoliko imaju uredne izveštaje.
U mnogim zemljama priznaje se i „poverenje“ koje klijent gradi sa bankom kroz redovne otplate, čak i ako nema klasičan stalni posao. Takođe, refinansiranje kredita je rasprostranjeno i često nudi konkretne koristi – nižu kamatnu stopu, duži rok otplate ili povoljniji mesečni anuitet.
Istorija finansijskog ponašanja ima veći značaj od forme zaposlenja. Takođe, refinansiranje kredita je česta praksa u EU i često se nudi klijentima koji imaju stabilne i proverljive tokove novca – što biste vi, u ovom slučaju, mogli da ispunite.