Turšija koja ostaje hrskava do zime: Iskusne domaćice znaju jedan važan trik
Hrskava turšija jedna je od onih zimnica koje mirišu na jesen, punu kuhinju i police prepune šarenih tegli. A kada stigne zima i uz ručak se otvori tegla, nema lepšeg nego kada povrće i dalje lepo krcka pod zubima i ima onaj pravi, domaći ukus.
Za takvu turšiju važan je dobar preliv, a ovaj recept je jednostavan i ne traži mnogo vremena ni komplikovanja, piše Krstarica.
Ako želite da turšija ostane lepa i hrskava, nemojte žuriti sa prelivom. Vruć preliv može da omekša povrće, pa krastavci umesto da lepo krckaju postanu mlitavi već posle nekoliko nedelja.
Zato domaćice znaju jedno jednostavno pravilo - kada skuvate preliv, pustite ga da se lepo ohladi. Ne mora tu ništa na brzinu. Tek kada se prohladi do sobne temperature, dodajte sirće, a potom i vinobran.
Možda deluje kao sitnica, ali baš takve sitnice naprave razliku. Jer nema lepšeg nego kada usred zime otvorite teglu, izvadite krastavac, zagrizete ga, a on lepo krcne pod zubima - baš onako kako treba.
Preliv za 4 kg povrća
- 4 kg povrća po izboru
- 3 l vode
- 1 l alkoholnog sirćeta
- 200 g soli
- 150 g šećera
- pola kesice vinobrana
U šerpu sipajte vodu, dodajte so i šećer i pustite da provri. Sklonite sa šporeta i ostavite da se potpuno ohladi, bez poklopca. Tek onda dodajte sirće. U šolju odvojite malo preliva, umešajte vinobran dok se ne izgubi, pa vratite u šerpu.
Povrće operite, očistite i ređajte što čvršće, jedno uz drugo, kao što su naše bake nekada slagale zimnicu - da u tegli nema mnogo praznog prostora. Važno je da povrće bude potpuno prekriveno prelivom i da ništa ne ostane da viri iznad tečnosti. Tako će sve lepo stajati u svom soku i ukusu.
Krastavce perite hladnom vodom i nemojte ih dugo držati potopljene. Ako su bili u frižideru, još bolje - hladni krastavci će ostati čvršći i lepše će sačuvati ono svoje poznato krckanje.
Ako želite da turšija bude još čvršća, mnoge domaćice dodaju list rena, a može se staviti i list višnje ili vinove loze. To su oni stari, domaći saveti koji su se godinama prenosili iz kuće u kuću.
A sa raznim dodacima iz kućne apoteke ipak ne treba eksperimentisati. Za dobru zimnicu najvažnije su pravilne mere, čist pribor i dobar preliv.
Takođe, kod turšije je važno da se ne ide odokativno sa solju. Premalo soli može uticati na čuvanje povrća, dok previše može da promeni ukus i učini ga neprijatno tvrdim.
Zato se najbolje držati proverene mere iz recepta i ne dodavati „još malo, za svaki slučaj“. Kod zimnice upravo takve sitnice mogu da naprave razliku.
Tegle ostavite na tamnom i umereno hladnom mestu, dalje od radijatora i direktne toplote. Zimnica voli mir - ne treba je stalno premeštati, otvarati i proveravati.
Kada prođe vreme potrebno da se turšija ukiseli, prebacite je na hladnije mesto gde će čekati zimske dane. A onda nema većeg zadovoljstva nego kada se uz ručak otvori tegla, izvadi hrskavi krastavac i začuje ono lepo „krc“ pri prvom zalogaju.
Jer upravo zbog toga se domaća zimnica i sprema, piše Krstarica.