Hitna pomoć na Ibici pred kolapsom NAJVIŠE POZIVA ZBOG DROGE; U ovim zemljama KORIŠĆENJE JE DOZVOLJENO
Služba Hitne pomoći na španskom ostrvu Ibica upozorava da je pred kolapsom zbog velikog broja intervencija u noćnim klubovima, koje su uglavnom posledica zloupotrebe narkotika.
Prema navodima predsednika lokalnog sindikata zdravstvenih službi Hosea Manuela Marota, čak trećina svih poziva Hitnoj pomoći stiže iz klubova, a neki od njih imaju kapacitet i do 10.000 posetilaca. Pozivi su najčešće povezani s konzumacijom droge, a teret zbrinjavanja uglavnom pada na javne službe.
Maroto ističe da je nedopustivo da klubovi koji ostvaruju milionske prihode godišnje ne organizuju sopstvenu medicinsku službu, već troškove prebacuju na javni zdravstveni sistem.
Prema njegovim rečima, klubovi jesu obavezni da angažuju medicinske sestre i druge zdravstvene radnike, ali ne i vozila Hitne pomoći, što dovodi do preopterećenja lokalnih resursa. On upozorava da 161.000 stanovnika Ibice trpi zbog zahteva 3,6 miliona turista koji godišnje posećuju ostrvo.
Istraživanje objavljeno u časopisu European Psychiatry pokazalo je da je u periodu od 2010. do 2016. godine na Ibici zabeleženo 58 smrtnih slučajeva povezanih sa upotrebom droge. Od tog broja, najveći procenat – 36 odsto – činili su mladi Britanci.
Dozvoljeno u ovim zemljama
Zakonski status marihuane i drugih opijata razlikuje se od zemlje do zemlje. Urugvaj i Kanada su među prvim državama koje su u potpunosti legalizovale rekreativnu upotrebu kanabisa. U Sjedinjenim Državama to je dozvoljeno u više od 20 saveznih država, poput Kalifornije, Kolorada i Njujorka, iako je na saveznom nivou i dalje nezakonita. Holandija dozvoljava prodaju marihuane u kofišopovima, ali je reč o sivoj zoni. Portugalija je dekriminalizovala sve droge za ličnu upotrebu, što znači da se više ne tretiraju kao krivično delo. Nemačka je donela zakon o legalizaciji kanabisa koji bi trebalo da stupi na snagu 2025. godine. U Tajlandu je kanabis dekriminalizovan 2022. godine, ali zbog brojnih zloupotreba u turističkim centrima, zakon je već pod revizijom.
Međutim, Ibica nije usamljen primer. I druge svetske turističke destinacije su suočene sa sličnim problemima.
Amsterdam, iako pod strogom regulativom, već decenijama važi za metu turista zbog tolerantnog odnosa prema kanabisu.
Barselona ima rastući problem sa kokainom i sintetičkim drogama, posebno tokom letnjih festivala. U Berlinu, klubovi poput „Bergajna“ poznati su po slobodi, ali i upotrebi ekstazija i ketamina.
Tajlandsko ostrvo Ko Pangan postalo je ozloglašeno zbog „Full Moon“ žurki gde se droge nelegalno prodaju, uprkos veoma strogim zakonima.
Na Mikonosu i Santoriniju, zloupotreba opijata je sve češća među bogatim turistima, dok Rio de Žaneiro i Majami već godinama ne uspevaju da iskorene povezanost noćnog života s narkoticima.
Sve ovo ukazuje na to da je problem zloupotrebe droga u turističkim centrima duboko ukorenjen u noćni život i da zahteva ozbiljan pristup, u kojem ne treba zanemariti odgovornost ugostiteljskog sektora. Zakonske regulative, ali i kulturna i ekonomska pitanja, igraju ključnu ulogu u tome da li će droga biti zabranjena, dekriminalizovana ili prihvaćena – a cena te odluke često se najviše plaća upravo kroz javni zdravstveni sistem.